Svrha ponavljanja u Ashtanga jogi

 

Zašto iznova ponavljamo asane u praksi Ashtange?

Pitanje koje sam dobila milion puta na časovima, ali sam ga takođe postavljala i ja kada se susrela sa Ashtangom.

Pitati se ovako nešto je potpuno prirodno jer smo bića, koja uglavnom vole da konstantno pršte od novina u svojim životima. Znate ono ~ samo da ne bude isto i dosadno.

Kada je Joga u pitanju postoji varijetet stilova na raspolaganju da svako odabere za sebe ono što mu je blisko.

Neću ulaziti u dubine svih stilova koji se nude, ali ću ih podeliti recimo u „sporiju“ i „bržu“ kategoriju.

Pod „sporije“ joga stilove mislim na one u kojima se zadržavamo duže u položajima. Više dahova, a negde čak i do par minuta kao što je Yin joga. Takođe, često nema brzih prelaza iz jedne u drugu asanu. Veći je naglasak na relaksaciji u toku časa.

Pod „brže“ joga stilove mislim na one gde se zadržavamo u asanama 5 dahova i možda malko duže od toga. Prelazi iz asane u asanu su brzi i ritmični. Dolazi do sinhronizacije daha i pokreta, što kao rezultat dovodi do zagrevanja tela i ubrzavanja otkucaja srca. Do duboke relaksacije tela obično dolazi na kraju časa, kada legnemo na pod u opuštanje.

Primećujete li razlike?

Postoje svakako, a koji će joga stil biti za vas zavisi od ličnih preferenci i senzibiliteta. Prosto, šta volite više, a šta manje. Ovo takođe može biti promeljivo u odnosu na to u kakvom ste životnom periodu ili uopšte raspoloženju. Dakle, može varirati, ali i ne mora.

Dolazimo konačno do Ashtanga joge, koji je jedan od najdinamičnijih stilova joge koji postoji.

Ne samo po asanama, koje su izazovne kao takve, nego i po svojoj strukturi i ponavljanju, u smislu njihovog sleda u praksi.

Long story short… U Ashtanga jogi se rade iznova iste asane.

Kako je u retkim slučajevima moguće preći njenu celu Prvu seriju iz prvog puta asane se pažljivo doziraju i dodaju kako dobijamo tokom vremena na snazi, fleksibilnosti, ravnoteži, ali i kondiciji.

Dakle, ponavljanje je upravo ono koje nam pokazuje svake nedelje, svaki mesec, svaku godinu gde smo sa našom praksom, ali i mnogo više od toga… Da li smo napredovali? Ne samo fizički, nego i mentalno, duhovno, energetski.

Tužna istina je da napredak nije linearan nego cikličan, pa ćete nekad uprkos ponavljanju biti supermen na prostirci, a nekad samo usporeni i umorni supermen jer život se dešava i nekad otežava.

Ponavljanje nije izazovno samo za telo, nego i za um. Posebno za um, koji će kako ostajete duže u praksi nabrajati u nedogled zašto ne trebate i danas da ponovite sve ispočetka. Okej, to mu je uloga, ali svaki dan je prilika da bar malo pobedite sebe, a to je neprocenjivo.

Iako ne smatram da je ovaj pristup u Ashtangi za svakoga, pravi ljubitelji znaju ZAŠTO vole njenu ponavljajuću strukturu.

Svrha ponavljanja je:

* Mogućnost da se sled asana (kad se dobro nauči uz vođstvo) radi samostalno bez potrebe da se stalno prisustvuje na grupnim časovima. Tj. možete svoju joga praksu nositi svuda sa sobom. (Lični utisak je da se sa ovim dobija sloboda.)

* Da se kroz repetitivnost pokreta (posebno u Pozdravima Suncu) dobija mogućnost da se telo dobro zagreje i pripremi za stojeće i sedeće asane. Zagrejani, a zapravo fokusirani možemo pomerati granice svog tela, ali i usporiti kad nam je previše.

* Na kraju, da se umiri um i dođe do jedne meditativne note cele prakse. Kad su asane i svi pokreti već dobro poznati, um ne ide toliko na tehničke elemente nego može da vrti svoje uobičajne filmove. Ono što je na nama jeste da se ne vezujemo za njih tokom prakse nego da preuzmemo ulogu posmatrača, što se slično postiže u sedećim meditacijama.

Uz sve izloženo nisam uključila priču o debati da li su ponavljajući pokreti „dobri“ ili „loši“ za telo jer sam tokom svog višegodišnjeg istraživanja nailazila na informacije za i protiv.

Odgovor za ovo bi trebali da istražite sami.

Na kraju, naše telo je naš prvi i pravi Autoritet, koji će nam reći tokom vremena da li mu to odgovara.

Kao i da li lično za nas ponavljanje asana u Ashtanga jogi ima smisla.

Ne mogu vam reći, kao što ni meni niko nije rekao.

Probala sam, ostala sam, iskusila sam, a to je najvrednije znanje koje dobijamo o nečemu – kroz iskustvo i praksu. Ne teoriju.

Nadam se da je pomoglo i podstaklo na dalje istraživanje.

Vežbajte svesno i slušajte svoje telo.

Grlim sve ljubitelje ovog stila. ;)

( Čitajte detaljnije o njemu u mom Projektu „Upoznavanje sa Ashtanga jogom“. )

Do sledećeg čitanja…

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top