Danas se mnogo priča o meditaciji, a kao i sve drugo i to postaje „trend“. Gotovo je u nekim krugovima kul reći da se meditira (ne samo u joga krugovima), zato što svi zapravo osećaju da tu ima nešto što će nam doneti mir ili nešto drugo što nam treba.
Mnogi je probaju, odustaju, pa joj se vraćaju itd. I sama sam bila u toj kategoriji. Ne smatram se masterom da pričam o ovoj temi jer često ispadnem iz rutine, ali evo mog iskustva…
Uvek sam spadala u grupu izuzetno nestrpljivih i nemirnih osoba. Stoga svakako nisam neko kome baš lako dolazi da umiri svoje telo, tu nešto kao miruje, diše i radi šta(?!). Kako, sa druge strane, volim izazove i sve što mi ne dolazi tako lako – evo me, tu sam, da probam da vidim šta će se desiti. Možda će se neki od vas pronaći u ovome, a kapa do poda za sve vas koji ste malo mirnijeg temperamenta…
Vraćam se na period pre dosta godina dok sam još živela sa bratom u garsonjeri. Smarala sam ga sa svojim ranim ustajanjem i raznim jutarnjim ritualima pre posla, setiće se on već…Ali ništa me nije sprečilo da probam, dam šansu ovoj metodi i vidim šta će se desiti. Dala sam sebi rok od 21 dan (formiranje nove navike) da svaki dan, bar na pet minuta, umirim telo i haotičan um.
Krenula sam od često predloženog metoda, tako što sam imala jednu tačku fokusa tokom meditacije. Mnogi savetuju jednostavno praćenje svakog udaha i izdaha. Dakle, ne kontrolisanog disanja ili silovitog udaha i izdaha, nego se stavljamo u ulogu posmatrača našeg disanja.
U praksi je mnogo jednostavnije nego što možda zvuči na prvu… Kad god se pojave misli i skrenemo fokus sa disanja, vratimo se nazad.
Svaki taj momenat kada primetimo da smo skrenuli sa našeg zacrtanog fokusa je zapravo meditacija.
Kako? Misli su nam odlutale i postali smo svesni toga. Upravo ta svesnost pokazuje kolika je moć jednog čoveka…Da smo MI ti koji možemo preuzeti kormilo naših misli i preumeriti ih tamo gde mi svesno želimo.
Mimo svega ovog, naravno, dešavali su mi se par puta momenti panike jer sam imala utisak da se davim u bujici svojih misli. A vrlo često sam mislila da radim nešto loše zbog saveta da ustvari ne trebamo da imamo misli u meditaciji. Ako ste i vi možda na ovom mestu sa vašom praksom meditacije, pokušajte da razumete ovo…
Misli će uvek biti u meditaciji jer smo ljudi i tako smo skrojeni, sa mislima u glavi, a ne sa tišinom. I, da, bude misli, svakakvih, jer nemaš kud dok telo miruje. Ne možemo ih ugasiti, ali možemo odabrati da se ne borimo sa njima i pustiti ih da se roje. Ovo može biti strašan deo, ali… Kada dostigu svoju kulminaciju, može se desiti neki muk, tišina i mir, posle nekog vremena naše istrajnosti.
Dugi niz godina sam je praktikovala i zaista sam primetila promene u toku dana i kako sam reagovala na životne situacije. Kad se dešavao haos, ja sam uspevala (uglavnom) da zadržim stabilnost unutar sebe. Zaista se desi neka promena na bolje, ali ne lezi vraže, nije tu kraj…
U jednom periodu, povučena raznim životnim okolnostima, ispala sam iz rutine i prestala da je radim. Vrate se zaista stari obrasci, nema one stabilnosti, koju ti tih 5 ili 15 minuta da tokom vremena.
Kakva je situacija sad i šta me je naučio prethodni period o meditaciji?
Mogu meditirati tek kad sam prethodno uradila neke pokrete telom (kraća ili duža joga praksa) i tako pokrenula energiju unutar sebe. E tek tad mogu sesti i mirovati. Ima dana kada jednostavno ne mogu da mirujem, a, iskreno,i ne teram se.
Ovo je ključno – sve što radimo na silu zaista neće uroditi plodom, stvoriće još veći otpor, pa makar to bila i meditacija. Dakle, kao i za sve drugo, moramo znati zašto nešto radimo i da li nam daje neki rezultat u kontekstu lične promene, što nam život kao test svakako donese.
Još nešto, nisam poklonik vođenih meditacija gde ti neko nešto priča jer opet ne čuješ sebe i svoje misli. Ali za početak, ako je neophodno, okej je i to. Ako vas kopka i dalje, a niste probali da meditirate, probajte i vidite šta će se desiti. Nema pogrešnih koraka, samo istraživački stav je dovoljan.
Podelite sa mnom vaše stavove i iskustvo… Šta mislite o meditaciji? Da li ste je probali?
Budite dobro i
vežbajte jogu, na prostirci i van prostirke. 😉
Namaste,
Pozzz.čitam ili slušam Joe Dispensa ,stvorite novo ja…preslušao celu knjigu,vraćao se na neke delove,opet slušao ,pokušavao i svaki put sam sve nervozniji.slušam svedoke izlečenja meditacijom,iskustva drugih ljudi i sve je to lepo ali ja dože od 2 minuta ne mogu.nema šanseda se fokusiram na ono što želim…KAKO????HVALA