Iskustvo porođaja – Kako (ni)SAM slušala svoju intuiciju?

Kada je lekcija ovog životnog iskustva dovoljno sazrela u meni, spremna sam da podelim ovaj tekst, za više dobro celog kolektiva i svakog ko naiđe na njega. Ne samo trudnice.

Na kraju, porođaj jeste pozitivno iskustvo za mene jer sam tako odabrala da gledam na njega.

Svakako uz njega ide i uvodna napomena, jer je bitna!

***************************************************************************

Iskustvo kao takvo je za svaku individuu jedinstveno. Molim vas nemojte projektovati i preslikavati moj scenario porođaja na vaš budući jer jednostavno NEMOJTE. Dozvolite sebi da doživiti SVOJE iskustvo. Za ostale, neka tekst posluži kao inspiracija da više slušate sebe jer učenja o tome nikad dosta, zar ne? 😉

***************************************************************************

Kako je sve počelo?

Sa prevelikim poverenjem u lekarku koja mi je vodila trudnoću.

Kako je proticala sama trudnoća i kako je izgledala moja joga praksa kroz nju ste mogli da pročitate ovde i ovde.

Činjenica da je leto 2022. bilo najtoplije u poslednjih par godina mi nije olakšavalo 9.mesec trudnoće. Jedva sam čekala da se porodim, da ponovo moje telo bude samo moje, ali nadsve da vidim ko je to rastao u mom stomaku. Smenjivali su se radost i iščekivanje, ali i nestrpljenje.

Kako se bližio dan porođaja, ginekološki pregled na kom sam bila je isprovocirao moje prve kontrakcije.

Porođaj je počeo…

Znamo kako se na sve strane savetuje da se u bolnicu ide tek kad se one učeste i skrate, ali kod mene to nije dolazilo.

Prošao je jedan, drugi, treći i na kraju četvrti dan, koji sam provela u konstantnim neredovnim, bolnim kontrakcijama.

Doktorica je savetovala da NE dolazim ranije u bolnicu, uprkos njima i ispadanju sluznog čepa 3 dana pred termin porođaja. Poslušala sam je iako je moje telo bilo pred otkazom od bolnih kontrakcija, koje su trajale ceo dan i celu noć ta četiri dan. Nisam jela, nisam spavala samo sam disala kako bih olakšala sebi kontrakcije.

Ono što ženama traje par sati, pa se porode, kod mene je trajalo četiri dana, ali sam u toj slabosti izbegavala da poslušam GLAS svoje intuicije da ipak odem u porodilište i poslušala doktoricu da ostanem kod kuće i \“trpim\“ svoje kontrakcije. Bože moj, sve žene ih imaju, ne?

Kako se razvijalo?

Ipak je ono malo zdravog razuma probilo pukotine agonije bolova i iscrpljenosti. I kod mene i mog muža, koji je sve vreme bio uz mene (Peđa, volim te, najbolji si!).

Odlučili smo se konačno da odemo četvrtog dana u porodilište iako je doktorica telefonskim pozivima konstantno sugerisala da me porodi u svojoj smeni 5.dana od početka bolova. Znate već kako to ide…

Da, intuicija i bebica, koja je pokušavala da nađe svoj put kroz porođajni kanal su pokušavali da mi kažu da NE slušam sveopšta pravila oko odlaska u porodilište.

Na kraju ih jesam poslušala, ali sam otišla sam prekasno…

Kako se završilo?

Sam prijem u bolnicu je bio propraćen istim bolovima, kao i u prethodnim danima. Kad su me stavili na indukciju da se otvorim do kraja, nisam imala utisak da je ništa jače jer je bol već bio dobro poznat.

Nastavila sam da dišem (trudničko disanje da se predišu kontrakcije) satima i satima kako bih izdržala završetak i konačno porođaj.

Došao je taj trenutak i rodio se moj sin. Mojoj sreći i ponosu nije bilo kraja iako sam bila izvan granice iscrpljena od tako dugačkog porođaja.

Sva joga praksa celu trudnoću, redovno masiranje međice, Kegel tip 1 (jačanje karličnog dna) i tip 2 (opušanje karličnog dna), kao i još neke tehnike su mi pomogle da sam nakon svega imala osećaj kao da se nisam ni porodila (nije bilo pucanja ni epiziotomije), ALI… Zakasnelo slušanje moje intuicije je rezultiralo da je beba ubrzo po porodjaju dobila jaku infekciju, koja joj je oborila šećer u krvi. Prebačen je na intenzivnu negu i odvojen od mene ubrzo po rodjenju.

Bila sam slomljena od svega, izgubljena, iscrpljena i u velikom strahu za moju bebu.

Nisam dočekala balone nakon izlaska iz porodilista, niti slavlje jer smo prebačeni dalje u dečiju bolnicu da se lečimo od hipoglikemije.

Zašto je uopšte došlo do toga?

Zato što je porodjaj trajao toliko dugo (nije normalno da se porađate četiri dana!). Plodova voda je oticala predugo, više od 24sata bez da sam to primetila od bolova i ovo je bio ishod za zdravlje bebe.

Ostali smo mesec dana u dečijoj dok se nije izlečio, oporavio. Ne mogu opisati strah i brigu uz istovremeno divljanje postporođajnih hormona i krivicu, koju sam osećala zato što nisam otišla ranije u bolnicu.

Zahvalna sam što je sve dobro, ali izvukla sam pouku iz svega ovoga, koju prenosim i vama. Trudnicama, ne-trudnicama i bilo kome ko čita sada ovo…

Šta sam naučila?

Tekst nije pisan da bilo koga okrivljuje. Ni doktoricu koja je želela da me porodi u svojoj smeni, ni okolnosti, ni život, ali ni sebe.

Iskustva su nam uvek data da učimo, evoluiramo i rastemo iz njih.

Sada kada je to iza mene i kad sam ušla u svoju novu ulogu majke, u meni je došlo do integracije i slaganja puzle svega što sam do sada mislila o sebi. Ako sam ikad mislila da slušam svoju intuiciju, ovaj dogadjaj kad sam fizički i psihički bila \“slabija\“ me je demantovao, a pružio dragocenu priliku da reagujem ODMAH sledeći put kada to osećam da treba.

Svakako ne da slepo verujem drugoj osobi, koja misli da zna bolje nego što ja znam. U trenutku porođaja ili bilo kom drugom životnom trenutku, moramo imati dovoljno samopozdanja i vere da poslušamo isključivo svoj osećaj jer niko drugi ne živi u našem telu sem nas. Dugujemo to sebi!

Zato naslov kaže i da nisam, ali na kraju ipak JESAM poslušala svoju intuiciju.

Telo i naša jedinstvena telesna mudrost nikada neće prestati da nas dozivaju u kriznim životnim situacijama. To ne radi racio, to radi TELO.

Integrišem sada ovu lekciju u sebi. Bez krivice i pitanja \“Šta bi bilo kad bi bilo?\“.

Idem dalje mudrija, poniznija, zahvalna životu i lekciji.

Izvucite nešto od ovoga za sebe, a ako vam treba pomoć da otkrijete koja je samo vaša telesna mudrost za donošenje odluka po Human Designu (moja je Slezinska), zakažite svoju konsultaciju tumačenja karte OVDE.

Tu smo da učimo, putovanje se nikad ne završava.

S ljubavlju,

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *